+ - =
   IGRAČ MANJE
 
                                                 
        Nakon objavljivanja i koncertnih promocija prvog albuma benda pod nazivom "Zaklon otklon svima poklon" u okviru Nove Srpske Scene (Odličan hrčak i Digimedija) bend je zamrzao svoje aktivnosti na neko vreme.
U decembru 2010. Dejan Sekulić (osnivač i član benda) kao kantautor pod nazivm "Igrač Manje" prvi put nastupa samostalno i u narednih par meseci na raznim dogadjaima predstavlja svoje nove pesme.
       Bend se u martu 2011. ponovo okuplja ali u drugačijem sastavu. Trenutno ga čine Dejan Sekulić (gitara) i Dejan Lazarević (bas, bubanj). Trenutno radimo kako na novim pesmama benda, tako i na aranžmanima pesama koje su nastale u poduhvatu pod nazivom "Igrač Manje". Aleksandra (violina u prethodnom sazivu benda) učestvuje kao pridruženi član (bas, glas, violina). Tekstovi kao i radni snimci nekih novih pesama su dostupni na strani kao zvučna ilustracija onoga što trenutno radimo. U planu je snimanje i izdavanje drugog albuma ali ne pre jeseni.

 Skorašnji nastupi:

1. Pezin žurka - decembar 2010. Akademija
2. Podrška akademiji, januar 2011. Akademija
3. Pesničenje - februar 2011. KC GRad
4. Pesničenje - april 2011. REX



Nastupi koji slede:

Prnjavorstok, jun 2011



Kontkat:
nikad.dosta@gmail.com
igrac.manje@gmail.com
dejan.sekulica@gmai.com



  „Igrač manje“ - tekstovi



Voljena zemlja


Tumaram voljenom zemljom
Gluv za svakodnevicu
Buka je prekrila sve znake života
Vidim se tek u ponekom pogledu

Da li da kopam ili da čekam
Da li da poginem ili da se sećam
Pitaju se vreli koraci
Dokle moja snaga može da dobaci

Tama je
Neizdrživa
Senke su
Pobegle
Nisu našle ništa što ih podseća na radost

Muzika je
Prognana
Igrač manje
U grudima
Nije našao ništa što ga podseća na radost

Gde je moja voljena zemlja
Igrala se crnim snom
Proždrale je sebične duše
Deca njena sad caruju dnom

Da li da kopam ili da čekam
Da li da poginem ili da se sećam
Pitaju se vreli koraci
Dokle moja nada može da dobaci


 
Put do večere


Hiljadu crnih leptira
U stomaku mi zaigra
Svakog jutra
Na putu ka sutra

Svaki tren me vuče preko granice
O kako je teško stići živ do večere
Svaki tren me vuče preko granice
O kako je teško stići na dve noge

Svaki me korak trese kao groznica
Vreli su tabani hladan znoj me obliva
Svi ti pogledi, nade, očekivanja
Kičma mi puca ne ume da se savija

Svaka me misao nosi preko granice
O kako je teško stići živ do večere
Svaki tren me vuče preko granice
Jedno me srce ne da preko ivice



Nesanica



Umoran sam
A glavom bez obzira
Bežim od sna

Spavao sam
Jednom pre sećanja
Sećam se sna

Ogledala promiču
Košmari čekaju
Strpljivo

Borba sa jutrima
Život u rukama
Neveštim

Plovio sam
Jednom
U rukama sigurnim

Plovio sam
Jednom
U toplim vodama
Na čvsrtim nogama

Kroz mrakove sveta

Mirise vetrova
U plućima negov’o sam
Bez straha od sutra
Danom se igrao

I nisam brinuo

Samo odjednom
Pred slabim očima
Život je sinuo

U nebo se rasuo

I stalno me zivkao
I sebi vukao

Nisam ostao tamo gde sam bio
I nisam brinuo





Jutro


Gledam te
Kako budiš nam dan
U dodir topim se

U paklu su noćas
Izgorele sumnje
Jutro nam veruje

Izvan ove pećine
Tumaraju utvare
Spuštamo zavese
Da nas ne zalede

Ljudi ogledala
Bez snage i osmeha
Digli su poglede

Strahovi okovi
Jecaj tvoj govori
Živi smo suvišni

Tebe čuvam da..
Tebe ljubim da..
Tebe čuvam da..
Prijaviš moj boravak

Znamo da vetrovi
Smeju se
Dok lete
Iznad granice
Vrte stranice

Tebe čuvam da...
Tebe ljubim da...
Tebe čuvam da..
Prijaviš moj nestanak




Čudo 


Dok čudo spava
I čuda sanja
U snu se smeška
Pod zvezdama mreška

Koga to brine
Kad čudo kine
Koga to sludi
Kada se budi

Ko se to ljuti
Kad čudo ćuti
Ko se to krije
Da čudo nije

Koga to boli
Dok čudo voli
Ko se to smeši
Kad čudo greši

Ko se to pita
Gde čudo skita
S vetrom se bori
Dok ne izgori




Voda



Savest je kriva za sve
Propale prilike

Jutra otkrivaju sve
Ponoćne obmane

Čuda pronalaze sve
Napuštene istine

Ja sam prizvao sve ponore
Zato što ne čujem te

Gluv od samoće
I sećanja

Klonim se svega što donosi dodir
Svega što spaja i nudi mogućnost
Klonim se svega što donosi radost
Klonim se tebe

Kao da me ne vidiš
Govoriš
Kao da smo nestali
Tu sam pored tebe
Hoćeš li se setiti

Budiš me gubiš me
Košmar ne prestaje
Dok tinjam dok gorim
Verujem da postojim

Čuva me dodir tvoj

I oči koje vide gde će glava pasti
I ruke koje znaju da prihvate bol
I snaga koja neće u zanosu rasti
Više od sebe
Više od nas






Vreme vetra



Golica me glas
Koji šapuće
Nešto mi priča
Ali ga ne čujem

I nije važno
To što priča
Važno je to
Što mi govori

Pamtim svaku reč
Pratim svaki pokret
Da ne zaboravim
Da ne zaboravim

Kad god te vidim
Moja nada se osnaži
Moja samoća se postidi
Kad god te sretnem

Ovo nije vreme
Za ljude koje znam
Ovo je vreme
Za hijene
Ovo je vreme
Za podvig
Ovo je vreme
Za tebe i mene

Da ne zaboravim

Čujem tvoj glas kako doziva vetar
Povedi me sa sobom povedi me sa sobom
Čujem tvoj glas kako doziva mene
Povedi me sa sobom povedi me sa sobom






Subverzija


Ljubav je subverzija
Od ljubavi drhte svi
Sjajni hrabri vitezi
Volite bez milosti

Ljubav je subverzija
Ljubavi se plaše svi
Sjajni hrabri vitezi
Ljubite bez milosti

Jedan čovek bledog lica
I jedan čovek tanke kože
Jedan čovek ogledalo čovek bol
I jedan čovek koji sve može
Osim da.....

Rođena u večnosti
Ne možeš joj pobeći
Sjajni hrabri vitezi
Jednom će te sustići

Ljubav je subverzija
Najveća od svih
Najoštrije mačeve
Kuje ovaj stih